TEČAJ U PRIRODI: Prepoznavanje jestivog divljeg bilja

nedjelja 10. 06. 2012. od 11 – 15h

Divlje biljke nisu korisne samo za čajeve i kremice (iako i to rado koristimo), one su i hrana. Ako vam je dosta lanjskog kupusa, uvoznih tikvica s aromom dizela i salate iz dućana koja kakvoćom podsjeća na navlaženi karton, zanimat će vas da iako je proljetna sezona na izmaku, već se pojavljuju i neke biljke tipične za ljeto, pa nam se u prirodi nude na desetci vrsta lako dostupnog, zdravog i interesantnog divljeg povrća i jestivog cvijeća. Naravno, da bismo mogli uživati u njemu, treba znati što je jestivo, a što nije, pa vas u tu svrhu pozivam na ovaj mini-tečaj.

Učit ćemo kako promatrati okolinu i prepoznati biljke, kako i gdje ubrati samoniklo bilje, a da ne narušimo ravnotežu u prirodi, te kako to bilje iskoristiti za hranu. Svi polaznici tečaja će dobiti i popis proljetnog bilja s latinskim nazivima, te receptima 🙂

Tečaj je praktičnog karaktera i odvijat ce se na terenu, tj. na otvorenom i uključivat će laganu fizičku aktivnost.

Vrijeme događanja je nedjelja 10.6.2012. od 11 do oko 15h, a mjesto Podsljemenska zona. Točnu lokaciju šaljem nakon što se prijavite, a sigurno će biti dostupna javnim prijevozom. Cijena tečaja je 60kn unaprijed ili 80kn na licu mjesta.

Molim da mi se prijavite isključivo osobno ili mailom na gradalis137@gmail.com tako da pošaljete ime, kontakt e-mail i broj mobitela, te otprilike koliko dobro već poznajete bilje (početnik, malo, srednje, ekspert?), a naravno možete mi se javiti i s daljnjim pitanjima na 099 5647603.

Ako niste u mogućnosti doći, a zanima vas, svejedno mi se javite ako želite primati najave za buduće slične radionice, a slobodno proslijedite informaciju ljudima koje bi moglo zanimati.

Pozovite i prijatelje! Vidimo se u nedjelju!

Voditeljica: Gordana Dragičević

Nekoliko primjera jestivog samoniklog bilja: autor. dr. Ljubiša Grlić

This slideshow requires JavaScript.

Prema namjeni i načinu upotrebe samoniklo jestivo bilje može se razvrstati u više skupina. Najveću skupinu sačinjava raslinje koje služi kao zeleno povrće (divlje povrće). Važno mjesto zauzimaju biljke s jestivim plodovima (šumsko voće) i biljke s podzemnim jestivim dijelovima. Njima treba dodati još začinsko i čajno bilje. Ima i divljeg bilja s jestivim sjemenkama, pa i s jestivim cvjetovima ili cvjetnim pupoljcima. Opsežnu skupinu sačinjavaju jestive gljive, dok primjena drugih nižih biljaka (algi i lišajeva) kod nas nema većeg značenja.

Dostupnost pojedinih skupina jestivog bilja raspoređena je tako da se hranom iz prirode možemo snabdijevati tokom cijele godine. Glavna sezona za branje divljeg povrća je u proljetnim mjesecima (ožujak-lipanj); divlje voće sazrijeva od lipnja do kasne jeseni, a to je i glavna sezona za branje jestivih gljiva. Podzemne biljne dijelove najbolje je upotrebljavati za jelo od početka jeseni do kraja zime

Jaglac (Primula vulgaris) Trajna oko 10 cm visoka, dlačicama obrasla biljka koja već u rano proljeće razvija lijepe žute peterolatične cvijetove na prizemnim stapkama. Lišće ovog vjesnika proljeća ubrajamo među najbogatije izvore vitamina C. U njima ima 200-530 mg% askorbinske kiseline. U ožujku, u vrijeme cvjetanja, količine ovog vitamina jaglačevom listu iznosi približno 300 mg%; kasnije se u ocvaloj biljci, potkraj travnja, penje na više od 500 mg%, a zatim se postepeno spušta u toku godine tako da u prosincu još uvijek iznosi 200 mg%. Količina karotina u svježem listu kreće se približno oko 4,5 mg%.Od mladih listova mogu se priređivati juhe i variva, umaci i vitaminski čajevi.

Češnjača (Alliaria officinalis Andrz.)

Dvogodišnja biljka izrazito jakog mirisa po bijelom luku. Mlade listove češnjače nekada su jeli kao salatu u Engleskoj i Francuskoj, osobito siromašniji slojevi stanovništva. Danas je upotreba ove biljke za jelo većinom napuštena. Britanski stručnjaci preporučuju upotrebu češnjače kao začina, pa i uzgajanje biljke u vrtovima. Za jelo su najprikladniji mladi izdanci, vršci stabljike i mladi proljetni listovi, koji se kod blagih zima pojavljuju već u veljači; mogu poslužiti kao dodatak salatama, a sitno isjeckani i kao zamjena za bijeli luk. Biljku je već po mirisu lako razlikovati od drugih krstašica i nema opasnosti da se zamjeni za neku drugu otrovnu vrstu. Intenzivan miris na češnjak, koji ova biljka razvija trljanjem među prstima, potječe dijelom od alil-gorušičina ulja (nastalog djelovanjem mirozina na sisigrin), a dijelom, kao i kod češnjaka, od alil-sulfida.

Crni sljez (Malva silvestris L.)

Dvogodišnja ili trajna biljka s razgranatom i dlakavom stabljikom, koja može biti prilegnuta, uzdignuta ili uspravna, a naraste i preko 1 m visoko. Crni je sljez od davnina služio kao ljekovita biljka i kao povrće. Sadrži mnogo sluzi, zbog čega se upotrebljava za liječenje kašlja i katara pluća.Sari su Rimljani proljetne listove crnoga sljeza smatrali osobito hranjivim i zdravim. Ubrani od travnja do srpnja, mladi listovi crnog sljeza mogu se prirediti kao ukusno varivo, slično špinatu. U svježim proljetnim listovima ima od 50 do 330 (prosječno 115) mg% vitamina C i čak do 18 mg% karotina. Listovi crnog sljeza bogati su i željezom i kalcijem. Cvjetovi crnog sljeza jestivi su u obliku miješanih salata, a služe i za graniranje mesnih i ribljih jela.

Divlja mrkva (Daucus carota)

Od 50 do 80 cm visoka dvogodišnja štitarka s tankim bjelkastim i vretenastim korijenom. Divlja mrkva raste kod nas u više oblika, a vrlo je česta po neplodnim, suhim, ali i vlažnim livadama i poljima. Često prekriva velike površine, pa je u ljetnim mjesecima, po svojim bijelim štitastim cvatovima, najuočljivija od svih štitarki. Aromatične listove i korijenje divlje mrkve upotrebljavalo je kao povrće siromašnije stanovništvo nekih područja Dalmacije. Listove je bolje upotrebljavati kao začin ili pomiješane s drugim povrćem.

Mrtva kopriva (Lamium allbum L.)

Biljka cvate od svibnja do kolovoza, a često i po drugi put u jesenjim mjesecima, ponekad sve do početka zime. Raste u listopadnim i miješanim šumama. Mladi listovi ili cijele nadzemne mlade biljke ubrane prije cvatnje predstavljaju zdravo vitaminsko povrće: obično se pripremaju kao varivo. Listovi su posebno bogati karotinom (do 20 mg%).Količina vitamina C u mladoj biljci iznosi od 50 – 100 mg% .

Oglasi