Kada promatramo svijet u kojem živimo, uvijek ćemo moći naći razlog za nezadovoljstvo, ljutiti se zbog toga kojim smjerom se sve (ne) kreće, osuđivati nepravdu, a često i kritizirati nekoga na temelju vlastitog (nepotpunog) doživljaja. U sve to ulažemo velike količine energije, i postajemo kronično umorni, a da niti ne primjetimo od čega. Uz to nismo ništa promjenili (osim što smo dodatno opteretili i sebe i onog koga kritiziramo), jer je činjenica da niti ne možemo ništa promjeniti osim sebe. No, istovremeno gubimo i tu mogućnost, jer smo većinu energije “utukli” na sve gore spomenuto.
Jedino čime možemo doprinjeti je mijenjanjem, unaprijeđivanjem sebe. To ne znači zaboraviti i ne primjetiti okolinu, već iz trenutka u trenutak promatrati što sami možemo učiniti i prema tome djelovati. Što to konkretno znači?
Kritiziranje
Slijedeći put kada nekoga uzmemo “na pik”, probajmo primjetiti kakvi smo mi u tome u čemu nekoga kritiziramo, ne da bismo kritiku preusmjerili na sebe, već da bismo mogli promjeniti svoje reakcije/djelovanje na bolje. Često je slučaj da je ono što kritiziramo (nečiji postupak, djelovanje) zapravo odraz nas samih i ono što nam smeta na nama samima, samo si to često ne možemo priznati. No, onog trenutka kada to priznamo i prihvatimo, okolina postaje korisno zrcalo, pomoć u promatranju i “tesanju” samog sebe. Mijenjanjem sebe u tom kontekstu pružit ćemo daleko bolji primjer nego što je to sama kritika bez ikakvog konstruktivnog prijedloga kao mogućeg rješenja. Kada se počnemo baviti svojim životom umjesto životima drugih, polako ćemo se osjetiti sve zadovoljnijima jer ćemo znati da činimo što možemo (i otkrivati što sve možemo!), a ljutnja i kritiziranje će postepeno nestajati.
Okolnosti
Slijedeći primjer “nekretanja od sebe” je neprestano pronalaženje opravdanja za svoje nedjelovanje, čime dajemo svima i svemu moć da upravlja našim životom, osim samima sebi. Okolnosti mogu biti zaista teške, no u većini slučajeva se nađe još pokoji izbor osim onog koji nam izgleda najgori. “Tajna” je upravo u tome da odustanemo od okolnosti kakve mislimo da smo zaslužili i krenemo tragati za mogućnostima, stvarati ih, umjesto da ih očekujemo servirane na pladnju. Koji drugi izbor imamo?
Teško je sve to…:)
Teško je, no to znači da imamo na čemu raditi. Potrebno je načiniti prvi, nimalo lak korak u sagledavanju sebe, malo po malo (od) pustiti svoju samovažnost i sliku samog sebe koje se tako grčevito držimo i krenuti u akciju sa sve jačom voljom, te popriličnom dozom humora. Pa, pokrenimo se!
tekst napisala: Marijana Radić
APOLON CENTAR ZAGREB 